Marketing
Autobiografija
1. januar/siječanj1974. godine zvanični je datum nastanka grupe Bijelo Dugme koja je narednih petnaest godina harala pozornicama cijele naše regije, postavila sve moguće diskografske rekorde i nametnula rock’n’roll kao način života generacijama svojih slijedbenika. Ime Bijelo dugme nastalo je iz pjesme "Kad bi' bio bijelo dugme" postojećeg sastava Jutro, a pod novim imenom grupu su činili: Goran Bregović, Željko Bebek, Zoran Redžić, Vlado Pravdić i Ipe Ivandić. Iste godine objavljen je singl koji je Bijelo dugme predstavio publici, a na njemu su se nalazila prva dva hita “Da sam pekar” i “Selma”. U oktobru/listopadu iste godine, u roku od dvadesetak dana, snimljen je prvi album “Kad bi bio bijelo dugme” provokativnog i atraktivnog omota koji je uzburkao javnost, te se kasnije našao u britanskoj knjizi koja predstavlja petsto najuspješnijih omota na svijetu. Osim pjesama, ranije objavljenih na singlu, na prvjencu Bijelog dugmeta nalazile su se i pjesme: “Blues za moju bivšu dragu”, “Sve ću da ti dam samo da zaigram” kao i veliki hit svih generacija “Ne spavaj mala moja muzika dok svira”.
16. 11. 1974.godine, Bijelo dugme nastupa na oproštajnom koncertu Korni grupe pred petnaest hiljada oduševljene publike, što je bila svojevrsna potvrda uspješnoj prodaji njihovog debi albuma.
U ljeto 1975. godine članovi grupe povlače se na Borike, poznatu bosanskohercegovačku ergelu da bi pripremila svoj naredni album “Šta bi dao da si na mom mjestu” koji je objavljen u novembru iste godine. Osim teksta naslovne pjesme koju je napisao Duško Trifunović, sve ostale su autorsko djelo Gorana Bregovića. Balade “Došao sam da ti kažem da odlazim”, “Ne gledaj me tako i ne ljubi me više”, te hitovi “Hop cup”, “Bekrija”, “Požurite konji moji” i “Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac” su antologijski naslovi drugog albuma Bijelog dugmeta.
Zbog povrede ruke Zoran Redžić prepušta izvedbe bas gitare Željku Bebeku, a na turneji koja je uslijedila basista je Mustafa Kurtalić. Naredne godine Kurtalića je zamjenio Ljubiša Racić, vrhunski gitarista i tadašnji lider grupe “Formula 4”.
1976. godine U grupi ostaju samo Bregović i Bebek jer se Redžić, Pravdić i Ivandić nalaze na odsluženju vojnog roka. Bijelom dugmetu se pridružuju bubnjar Milić Vukašinović i klavijaturista Laza Ristovski. U jesen počinje snimanje trećeg albuma “Eto, baš hoću”, koji je objavljen 20 decembra/prosinca 1976. godine. Na albumu koji je pokrivao više muzičkih smjerova našle su se, “Ne dese se takve stvari pravom muškarcu”, “Eto baš hoću”, “Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze” pjesme očitog rock’n’roll zvuka, te balade kao što je “Loše vino” na tekst Arsena Dedića i fantastična “Sanjao sam noćas da te nema”.
Unutar grupe ponovno dolazi do promjene, na mjesto basiste Ljubiše Racića, koji je sa Bijelim dugmetom započeo turneju, dolazi Sanin Karić.
1977. godine, Redžić i Ivandić se vraćaju u Bijelo Dugme koje napuštaju Vukašinović i Karić da bi nastavili karijeru osnivajući grupu Vatreni poljubac. Iste godine, prije odlaska Gorana Bregovića na odsluženje vojnog roka u Niš, upriličen je spektakularni besplatni koncert na otvorenom u Beogradu. Oko sto hiljada ljudi okupilo se 28.8.1977. godine na koncertu nazvanom “Koncert kod Hajdučke česme”, a nakon toga pod istim imenom objavljen kao prvi Live album Bijelog dugmeta.
Pripreme za novi album “Bitanga i princeza” započele su u Niškoj Banji 1978. godine zbog boravka Gorana Bregovića u Nišu, a nastavile u Sarajevu da bi album izašao 1979. godine. Ponovne promjene članova grupe desile su se u jesen 1978. godine kada je bubnjara Ipeta Ivandića zamjenio Dragan Jankelić – Điđi.
Album “Bitanga i princeza” smatra se najzrelijim ostvarenjem Bijelog dugmeta. Svaka pjesma je zaslužno našla svoje mjesto u muzičkoji istoriji našeg regiona, od naslovne pjesme “Bitanga i princeza”, pa do dobro poznatih hitova “Na zadnjem sjedištu moga auta” i “Sve će to mila moja prekriti ružmarin, snjegovi i šaš”. Kruna uspjeha ovog albuma bio je koncert održan 22.09.1979.godine u Beogradu, a kao predgrupe, između ostalih nastupili su Prljavo kazalište i Parni Valjak.
1980. godine, Bijelo dugme objavljuje album u maniru novog “ska” vala “Doživjeti stotu”. Osim trendovskih pjesama “Hotel, motel”, “Doživjeti stotu”, Čudesno jutro u krevetu gospođe Petrović”, na albumu su se našle balade “Pristao sam biću sve što hoće” i “Pjesma mome bratu”. Posljednje odredište promotivnih koncerta je bio zagrebački klub Kulušić, te se snimak koncerta održanog 5. aprila/travnja 1981. godine pretvorio u drugi koncertni album Bijelog dugmeta pod nazivom “5. april 1981.” Izdat u ograničenoj nakladi od 20 hiljada primjeraka. Krajem 1982. godine, bubnjar Ipe Ivandić se vraća u Bijelo dugme.
1983. godine, Bijelo dugme je objavilo dva albuma. Prvi, za djecu, na stihove Duška Trifunovića “A milicija trenira strogoću” na kojem je kao gost naslovnu pjesmu otpjevao dječak Ratomir Borišić – Rača i drugi “službeni” album “Uspavanka za Radmilu M.” Ovaj “službeni” donio je dvije prekrasne balade “Ako možeš zaboravi” i “Ne plači”, te posebno emotivnu “U vrijeme otkazanih letova”. Na ovom albumu našla se intrigantna i ne manje od publike zapažena pjesma “Kosovska” otpjevana na albanskom jeziku.
Ljeto 1984. godine donosi promjenu pjevača Bijelog dugmeta, tako da na mjesto već legendarnog Željka Bebeka dolazi mladi ali kvalitetni pjevač Mladen Vojičić Tifa koji po prvi put nastupa sa Bijelim dugmetom u jesen iste godine. Novi album jednostavno nazvan “Bijelo dugme” donijelo je mnoge hitove: “Lipe cvatu”, “Meni se ne spava”, “Za Esmu”, “Jer kad ostariš” idr. Ovaj album označila je i saradnja sa Lazom Ristovskim koji se na izuzetno uspješnoj turneju pridružio Bijelom dugmetu postavši punopravni član grupe.
U jesen 1986. godine, Bijelo dugme potvrđuje novog pjevača – Alena Islamovića, iskusnog muzičara i frontman-a Divljih jagoda. Nedugo nakon toga se objavljuje album “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo”, sa kojeg se nižu hitovi “Hajdemo u planine”, “Ružica si bila”, “A ti me iznevjeri”… Promotivni koncerti oborili su rekorde posjećenosti svih prijašnjih nastupa, a taj uspjeh prenesen je i na dupli live album pod nazivom “Mramor, kamen i željezo” objavljen 1987. godine.
Posljednji, zvanični album Bijelog dugmeta “Ćiribiribela” objavljen je krajem 1988. godine, te obuhvata mnoge muzičke pravce. Hit ovog albuma je bila pjesma “Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim”, orginalno rađena za film “Dom za vješanje”. Album je ponudio još pjesama koje su se publici brzo "uvukle pod kožu": "Evo zakleću se", "Napile se ulice", "Ako ima boga", "Šta ima novo".
Posljednji koncert Bijelog dugmeta održao se 15 marta/ožujka 1989. godine. Legendarni bubnjar Bijelog dugmeta, Ipe Ivandić, preminuo je 1994. godine u Beogradu Svi dotadašnji članovi su nastavili sa individualnim karijerama.
Nakon petnaest godina, tačno onoliko koliko su zajedno djelovali, svi članovi Bijelog dugmeta spremni su ponovno prenijeti publici svoju muzičku čaroliju i potvrditi status legende u našem regionu.
Izvor:
«Ilustrovana ROCK enciklopedija 1960 - 1997»; autor: Petar Janjatović
Post je objavljen 25.08.2005. u 13:12 sati.